Redovi ispred Mahove pekare – u čemu je tajna čuvenih pitaljki?

Prijepolje – Da li ste nekada probali Mahove pitaljke? Ako jeste, i ako su bile još uvek vruće, sigurno ste se vratili po još. Miris pitaljki je jedan od zaštitnih znakova Prijepolja, posebno za vreme ramazanskog posta.

Foto: ZooMUE

Brašno, voda, so, kvasac i istočnjački začin su sastojci koji pitaljkama daju poseban ukus, ali i miris po kom su poznate. U ovom slučaju, tradicionalni su sastojci i recept, ali i redovi onih koji čekaju na vruće Mahove pitaljke.

„Inače je svaka pitaljka dobra dok je vruća, ali ove pitaljke su dobre i kad su vruće i kad su hladne“; „One imaju poseban ukus, kada ih uzmem na nekom drugom mestu, bude kao lepšinja, ali ove su posebne“, kažu kupci.

Pečenje u turskoj peći za koju se koriste samo hrastova drva traje samo par minuta, ali na 400 do 500 stepeni. Za mesec dana, koliko traje ramazanski post, iz peći izađe i do 40.000 pitaljki.

Foto: ZooMUE

„Ovo radimo tradicionalno, svakog Ramazana, sve je isto kao što se radilo pre 50 ili 100 godina. Važno je da sve bude u dobrom raspoloženju i ljubavi“, kaže vlasnik Mahove pekare, pekar Salko Bajramović.

Pitaljke se tradicionalno spremaju tokom ramazanskog posta, ali ih vole svi pa su tako samo još jedna nit koja dodatno povezuje dve vere u Prijepolju. Zahvaljujući donacijama, veliki broj podeli se besplatno, a neretko ta humana akcija traje i više dana.

„Baš ovo danas i sutra nam je donacija jednog prijatelja koji živi u Nju Džerziju.Donatori su uglavnom naši ljudi koji žive u inostranstvu, od Norveške, Nemačke, Australije, sa svih strana imamo donacije.

Pekar Salko tradicionalne pitaljke priprema već 35 godina, a imao je samo desetak godina kada je počeo da uči zanat od svog dede Maha, a kasnije i oca. Njihovo umeće, pripremu pitaljki podiglo je na nivo komšijskog druženja i razgovora dok se čeka da vruće pitaljke budu izvađene iz stare turske peći.

ZooMUE i PP Media